Stare slike Bihaća – Galerija 3

U Galeriji 3 nalaze se uglavnom slike koje datiraju od početka do sredine i druge polovice 20. stoljeća.

Stare slike Bihaća – Galerija 2

U Galeriji 2 nalazi se dodatnih 30 slika, uglavnom iz perioda s početka do sredine 20. stoljeća.

Stare slike Bihaća – Galerija 1

Slike koje su izložene u prvoj galeriji dolaze iz raznih izvora. Jedan dobar dio dostupan je i na stranici mojbihac.org.

Kratka historija Bihaća #2

Bihać, grad na rijeci Uni, smjestio se između planina Plješevica i Grmeč. Zahvaljujući povoljnim geografsko-klimatskim uvjetima, ovaj prostor naseljen je još u paleolitskom razdoblju. Od VIII stoljeća p.n.e. Bihać i njegovu okolicu naseljava pleme Japoda, koje su sredinom IV stoljeća p.n.e. pokorili Rimljani.  Početkom VII stoljeća područje Bihaća naselili su Sloveni, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi iz tog vremena.  Prvi gradovi oko rijeke Une, prema povijesnim izvorima, nastaju sredinom XIII stoljeća. Bihać, središte Pounja, prvi put se spominje 26.02.1260. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV, kao grad sagrađen na Otoku Sv. Ladislava, u vlasništvu benidiktinske opatije iz Topuskog.

Najstarija razglednica Bihaća

Na slici je najstarija sačuvana razglednica Bihaća, s kraja 19. stoljeća, iz naklade Petra Salopeka. Prikazani su ljudi u modernijim nošnjama kakva je bila karakteristična za područje tadašnje Austro-ugarske monarhije, kao i čovjek u tradicionalnoj nošnji. U pozadini dominira džamija Fethija. Ulica Franje Josipa, današnja Bosanska, je bihaćki korzo i glavna gradska ulica.

Bihaćke razglednice

Stare razglednice iz Bihaća, vremenski periodi nisu u potpunosti poznati, ali većina ih datira iz Austro-ugarskog perioda i perioda Kraljevine Jugoslavije.

Kratka historija Bihaća

Prethistorijsko doba

Geografski položaj i pogodni klimatski uslovi su od pradavnih vremena pogodovali naseljavanju ljudi na bihaćko područje. Iako nedavno istraženo, na osnovu iskopina i brojnih ostataka, ustanovljeno je prisustvo čovjeka u starijem kamenom, kasnom bronzanom, te starijem i mlađem željeznom dobu. U Račiću, deset kilometara jugoistočno od Bihaća, zajedno sa kostima mamuta, pronađena su dva kremena novčića.

Prisustvo dijelova plemena Japoda na ovom području sigurno je dokazano. Počevši od 8. vijeka p.n.e. oni, pored dijela Slavonije, Gorskog kotara i Like, naseljavaju i Bihaćko polje. Japodska kultura obilježila je Bihać izuzetnim vrijednostima dalekog naslijeđa, od konstrukcionih rješenja sojenica, preko nakita od bronze, željeza i srebra, do “Japodskog konjanika”. Nalazi iz mnogih mijesta, među kojima su Bihać, Golubić, Pritoka i Ripač, prikazuju specifičan karakter ilirske kulture na japodskom području (urne s prizorima iz svakodnevnog i zagrobnog života, ravni grobovi s bogatim prizorima, nakit, oružje, japodske kape i sesiri.

Bihać 1686. godine

Bihać 1686. godine, nakon pada pod osmanlijsku vlast.

izvor: wikipedia

Pečat grada Bihaća

izvor: wikipedia

Bihać oko 1590.

Tvrdi grad Bihać oko 1590. godine.

izvor: wikipedia