Kratka historija Bihaća #2

Bihać, grad na rijeci Uni, smjestio se između planina Plješevica i Grmeč. Zahvaljujući povoljnim geografsko-klimatskim uvjetima, ovaj prostor naseljen je još u paleolitskom razdoblju. Od VIII stoljeća p.n.e. Bihać i njegovu okolicu naseljava pleme Japoda, koje su sredinom IV stoljeća p.n.e. pokorili Rimljani.  Početkom VII stoljeća područje Bihaća naselili su Sloveni, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi iz tog vremena.  Prvi gradovi oko rijeke Une, prema povijesnim izvorima, nastaju sredinom XIII stoljeća. Bihać, središte Pounja, prvi put se spominje 26.02.1260. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV, kao grad sagrađen na Otoku Sv. Ladislava, u vlasništvu benidiktinske opatije iz Topuskog. Godine 1262. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom sa svim pravima što mu je osiguralo samostalni razvoj. Povelja iz 1271. godine potvrđuje da je Bihać u tom vremenu uživao povlastice slobodne gradske općine. Na čelu općine nalazio se gradski starješina ili major villae, koji je zbog svoje uloge često  nazivan i sucem. Njegovu odluku mogao je promijeniti samo kralj ili njegov tovarnik (tovarnik je ubirao dadžbine na području općine). Uz gradskog starješinu postojala je kurija ili magistrat. To je bio zbor predsjednika, sačinjen od građana koji su za ovu dužnost polagali zakletvu . Grad je imao i bilježnike (notare) koji su vodili sudske i druge građanske zapisnike. Nakon proglašenja slobodnim kraljevskim gradom, Bihać se razvio u urbani gradski, trgovački i zanatski centar. Grad je bio opasan bedemima, četverokutnim i oblim tornjevima, te debelim zidovima.

Najstariju gradsku jezgru sačinjavala je i okrugla kula pred kojom su bile smještene crkve, samostani i kuće za stanovanje. Bihać je u tom vremenu imao sedam crkava među kojima se isticala crkva sv. Antuna, koju će osmanlije po osvajanju grada 1592. preinačiti u džamiju. Godine 1434. ugarsko-hrvatski kralj Sigismund, poklanja Bihać hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopan, pod čijom vlašću će ostati do početka XVI stoljeća. Izborom Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja 1527. godine, Bihać je ponovo došao pod kraljevsku jurisdikciju. Potvrđene su mu stare povlastice, a kraljev namještenik za upravnika bihaćke tvrđave postavlja kapetana, koji obavlja i dužnost zapovjednika posade u Ripču. Bihaćka kapetanija, jedna od četiri hrvatske kapetanije, je sredinom XVI stoljeća obuhvatala gradove: Bihać, Ripač, Sokolac, Drežnik, Tržac, Slunj, Cetinu, Izačić, Toplički turanj, Brekovicu, Ostrožac, Vrnograč, Pernu, Stijenu, Cazin, Bužim i još neka mjesta. To je razdoblje kad se Bihać našao na snažnom udaru Osmanskog carstva. Više od stotinu godina branioci Bihaća, odupirali su se osmanskim napadima, da bi 1592. godine njihova odbrana bila slomljena, a Bihać osvojen. Formirani Bihaćki sandžak, ušao je u sastav Bosanskog elajeta. Bihać postaje jedno od najvažnijih uporišta najzapadnije provincije Osmanskog carstva, iz kojeg se planiraju daljnji napadi i prodori prema zapadu. Bihać je postao sjedište kapetanije, sandžaka i kadiluka. Odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina, a time i Bihać, ulazi u sastav Austro-Ugarske. Otpor Bišćana novoj okupaciji skršila je austro-ugarska vojska 19.09. 1878. godine, kada je zauzela Bihać. U tom periodu Bihać je postao središte formiranog Bihaćkog okruga. Nova uprava gradi i otvara javne i kulturno-prosvjetiteljske ustanove kao što je Općinska osnovna škola, trogodišnja trgovačka škola i voćarska škola. Godine 1888. porušene su zidine tvrđave i napravljene nove ulice, a iste godine se uređuje i gradski park pored Une i Jarak (Kanal). Grad se infrastrukturalno obnavlja. 1900. godine usvojen je prvi regulacijski plan grada, uvezana kanalizacija u najužem centru, završene upravne i stambene zgrade za doseljene činovnike. Poštu i telegraf, Bihać je dobio 1867. godine. Nedugo potom, 1905. godine, počela je gradnja gradskog vodovoda, koji je dovršen dvije godine kasnije. U Bihaću je 1911. godine otvoren radnički dom i Mala gimnazija, koja četiri godine kasnije prerasta u Veliku gimnaziju. U sastavu Austro-Ugarske monarhije, Bihać, kao i Bosna i Hercegovina, ostaje do 1981. godine, kad ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U tom vremenu Bihać je bio središte oblasti, a 1929. godine, novim teritorijalnim ustrojem postaje središte okruga u Vrbaskoj banovini. Godine 1937. Bihać dobiva prvi organizirani nogometni klub “Jedinstvo”, koji je sve do danas, nosilac i simbol dugogodišnje sportske tradicije grada na obalama rijeke Une. Početkom II svjetskog rata Bihać ulazi u sastav novoformirane Nezavisne države Hrvatske. Okupiran je od njemačkih jedinica 13.04.1941. godine. Od prvih dana okupacije narodno-oslobodilački pokret, aktivno se razvijao na prostorima Bihaća i njegove okolice. Uspješne vojne akcije partizanskih jedinica od 2. do 4. aprila 1942. godine, rezultirale su protjerivanjem njemačkih okupacijskih jedinica s bihaćkih prostora. Tada je formirana slobodna teritorija poznata pod nazivom “Bihaćka republika”. Tokom II svjetskog rata i NOB-a, Bihać je bio mjesto u kojem se donose mnoge odluke značajne za konačno oslobođenje Jugoslavije. U Bihaću je od 26. i 27. 11. 1942. godine održano I zasjedanje AVNOJ-a, koje postaje općenacionalno i općepolitičko predstavništvo NOP-a. Njemačke snage ponovo su 29.01.1943. godine zauzele Bihać. Pod njemačkom okupacijom Bihać ostaje sve do 28.03.1945.godine, kad je oslobođen. U razdoblju 1945-1992.  godine, Bihać u okviru SR Bosne i Hercegovine, pripada SFRJ i postaje važno privredno središte tog dijela države, a posebno tadašnjeg Bihaćkog okruga. Za vrijeme četverogodišnje opsade u minulom ratu, Bihać je opet imao ulogu odbrambenog središta okruga. Dejtonskim sporazumom iz 1995. godine i novim administrativno-političkim ustrojem BiH, Bihać je postao sjedište Unsko-sanskog kantona, u sastavu entiteta Federacije Bosne i Hercegovine.

Priredio: Franjo Jurić, prof.
vijećnik u Općinskom vijeću Bihać

izvor: bihac.org

Leave a comment

Filed under Tekstovi

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s